Vilim Svečnjak kroz cijelo svoje likovno djelovanje nije bio konformist, nije se podređivao službenoj politici, kao ni kritičarima nastojeći ne odustajati od svojeg stvaralačkog puta i umjetničke vizije. Bio je ekspresionist zanesen ljepotom boje i izniman artist s nepogrešivim osjećajem za prostornost, nikad se nije podredio modernim stilovima iako je uvijek bio spreman na iskorak u suvremena likovna strujanja. S velikim žarom bio je uključen u sve pore umjetničkog života ove zemlje, koja ga je nažalost pomalo i zaboravila iako je nesebično darovao Gradu Zagrebu više od 800 umjetnina za sada, nakon toliko godina od donacije, još uvijek skrivenih oku javnosti.
Iako je Svečnjak bio vrlo plodan umjetnik, nažalost svjedočimo nevjerojatno velikom broju krivotvorina nastalih poslije njegove smrti. Krivotvorine koje iskrivljuju sliku o likovnom talentu tog uistinu velikog slikara. Zanimljiva je pojava velikog broja gvaševa, a činjenica je da u svojoj obiteljskoj ostavštini nije ostavio niti jedan gvaš. Također, cirkulira urbana legenda o velikom broju crteža koji su bili bačeni iz njegovog ateljea. Budući da je obitelj preuzela sve iz ateljea, to jednostavno nije istina. Iza Vilima Svečnjaka ostalo je i mnogo nepotpisanih slika i crteža. Imao je običaj potpisivat djela neposredno, u nazočnosti kupaca. Bio je vrlo druželjubiv i uvijek bi od toga napravio malu predstavu. Stoga sve ono što je iza umjetnika ostalo u njegovom ateljeu ili domu, ćemo predstaviti na ovoj internet stranici te uz pomoć likovnih institucija pokušati predstaviti publici putem izložbi kako bi zauvijek ostalo evidentirano što je Svečnjak uistinu naslikao i ostavio iza sebe, a kako bi buduće generacije likovnih stručnjaka, ljubitelja umjetnosti ili kolekcionara moglo znati što su uistinu Svečnjakova djela. 

Svečnjakovo djelo nastalo je na najboljim zasadama hrvatske moderne. Riječ je o vrlo snažnom slikarskom izrazu, umjetničkoj viziji iz koje progovara autorov ljudski krik. To je umjetnik, čije slike zrače snagom, epikom, artizmom te prosvjedom i buntom i po tome ga se kao stvaraoca pamti.

U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1977. organizirana je retrospektivna izložba Svečnjakovih radova. Miroslav Krleža napisao je u povodu te izložbe esej pod naslovom „Neodoljivost umjetnikovog socijalnog angažmana“: Iz socijalno angažiranog umjetnika progovara njegovo srce, prije svega, njegov temperament, njegovo djetinjstvo sa svim zanosima i ozljedama kakve se javljaju u dječjem svijetu na početku puta, okolina u kojoj je nastao, dakako, a zatim uobrazilja koja se buni protiv svega što je steže ili sputava. Ta fantazija koja se zove talent podliježe opasnim prijetnjama i opasnostima, pobjeđujući ih trajno, noć i dan, u snu i na javi, u bitkama koje ne prestaju, i zato stav socijalnog angažmana nije stav programa, nego neodoljivosti.

Vilim Svečnjak pripadao je onim rijetkim i izuzetnim slikarima koji nisu samo slijedili svoju generaciju, nego su i oblikovali svoje vrijeme i određivali povijesne tokove. Kroz šest desetljeća ostavio je neizbrisiv trag u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti nalazeći se kroz ovo dugo razdoblje bilo u „povijesnoj špici“ ili u „povijesnom procjepu“.

Posebno, a možda najdominantnije poglavlje stvaralačkog opusa Vilima Svečnjaka, zaslužuju njegovi pejzaži. Seoske i gradske vedute, obronci i padine, staze i putovi, vegetacija i kamen, kućice i dvorišta, zemlja i nebo, izmjena godišnjih doba, dnevne mjene sunčanih ili svjetlosnih akcenata, postaju neiscrpno vrelo slikarevih nadahnuća, kolorističkih i koncepcijskih polazišta. U tim pejzažima pulsira slikareva profinjena osjećajnost za ljepotu i draži pojavnoga svijeta, koji pokušava uvijek iznova ostvariti novim uzbuđenjem i radošću stvaralačke avanture. Svečnjak se podjednako uspješno ogledao i na sjeveru i na jugu. Krajobraz Hrvatskog zagorja i Bol na Braču postat će okosnicom pozamašna djela.

Na njegovim se izložbama publika mogla nebrojeno puta uvjeriti da je Svečnjak vrlo dobar i u slici neke osobe, koja živo ocrtava njen karakter i duševni život.

Vilim Svečnjak jedan je od klasika hrvatske umjetnosti. Za života je ovaj slikar stekao najviša priznanja, koja se mogu dodijeliti umjetniku i njegovu djelu. Ostavio je neizbrisive tragove u umjetnosti svog vremena.

„Promatrajući kao šestogodišnji dječak nekog radnika iz Turkove pilane kako oslikava bačve čabarskog krčmara Vrusa prizorima iz seljačkog života na način današnjih naivaca, bio sam tako fasciniran tom meštrijom da sam satima zaustavljena daha, začaran, pratio kako se ispod kista tog radnika rađa jedan čaroban svijet. Od tih sam dana groznočavo crtao i slikao“, odgovarao je Svečnjak na upite što ga je privelo slikarstvu. I nije se zaustavio punih šest desetljeća.