Vilim Svečnjak

obiteljska ostavština – radovi

Monotipije

Ovaj mjesec smo malo proširili sadržaj web stranice dodajući novu vrstu radova: monotipije.

Vjerujemo da će i vama ovo biti zanimljiv dio umjetnikovog stvaralaštva. Svečnjak je bio, rekli bismo zanatom umjetničkog izražavanja iznimno potkovan. Suvereno je vladao raznim grafičkim tehnikama: od linoreza, serigrafija, pa evo do monotipija. Malo smo se morali poslužiti internetom kako bismo pojasnili ovu tiskarsku tehniku. Uglavnom, koliko smo razumjeli, radi se o tehnici otiskivanja, gdje autor dobije samo jedan otisak. Meni su posebno zanimljiva dva portreta dobivena tom tehnikom koji su jasniji, jači u definiciji. Većina drugih otisaka je vrlo blago i nježno u boji. Čak do te mjere da ih je običnim fotografiranjem, bez potamnjivanja ustvari teško vama i predočiti. Boje su iznimno nježne, pastelne i blage. Vjerojatno kada su slikane za monografiju su uvelike potamnjivane. Neki od radova djeluju apstraktno ili nedovršeno, ali ipak smo ih objavili kako biste dobili širi uvid u to što je umjetnika zanimalo i s čime je, recimo to tako, eksperimentirao.

Evo što je Branka Arh Branka Arh Knjige – Knjiga.hr napisala o Svečnjakovim monotipijama: ”

Monotipije, 1940. – 1946. Ljepota, erotika i hedonizam Svečnjakovih monotipija na temu žene u njenoj intimi na svoj način nadopisuju scenografiju ljudske drame. Svečnjak ih je radio s ushitom, rekla bih, osobnim i osobitim udjelom, pa je svaki ovaj pastelni otisak izuzetno ostvarenje. Fascinacija fenomenom žene pojavila se kao velika radost i kao predah u nemirnoj plovidbi svijetom na obzoru rata. Bujni i napeti volumeni ženskih tijela provokativni su, ne toliko u putenosti, koliko u strogoj jednostavnosti. Zatečene u trenutku opuštanja, na rubu kreveta ili u udobnoj fotelji, razgaljene, slobodne, izazovne u pozi nuđenja, pri oblačenju i svlačenju, zavodljive u lepršavom kombineu i ukočenom korzetu, senzualnih, čeznutljivih, sjetnih i sanjalačkih pogleda, djeluju jednostavno, prisno, toplo. Možda je baš taj bonarovski intimizam s jasnim pogledom na ljepotu, najvažniji sloj ove cjeline”.

Kako je napisao Đuro Vanđura Đuro Vanđura | Hrvatski povijesni portal (povijest.net) : „Svaki otisak monotipije je jedinstven i neponoviljiv. Monotipija je naprosto slika, bojom prekriven papir, ali ne kontaktom kista, nego posredstvom matrice gradi autohton i naročito struktuiran dojam“. Dostupne su i fotografije deplijana s izložbe monotipija iz 1989. godine i cijeli tekst Đure Vanđure.

Evo što je Miroslav Huzjak O autoru (unizg.hr) napisao o toj grafičkoj tehnici: “Monotipija je tehnika otiskivanja samo jednog otiska (monos=jedan, tipos=otisak). Za matricu (obrađena ploča s udubljenom, ispupčenom ili ravnom slikom za otiskivanje) koristima pločicu od čvrstog materijala (keramičku, metalnu, plastičnu) koja neće upijati boju. Na njoj temperama naslikamo sliku, a da nam se boja prebrzo ne osuši u nju dodajemo nekoliko kapi glicerina. Na gotovu sliku stavljamo papir (otiskujemo na glatku stranu), pritisnemo ga na pločicu valjkom ili rukom, podignemo papir – i otisak je gotov. Pošto je sva boja s pločice prešla na papir, moguć je samo taj jedan otisak, zbog čega u stručnim krugovima otvorena ostaje rasprava da li je monotipija upoće grafička tehnika ili nije (jer je uvjet za grafiku višestrukost otiska)”.

 

Kontaktiraj nas info@vilimsvecnjak.com